Ali zar nije tako općenito u svijetu? Ne samo u nogometu i ne samo u sportu. Kad se zaposliš i tvrtki i ta tvrtka ti pruži neko obrazovanje jer si još neiskusan, zar neće većina otići u drugu tvrtku za bolje uvjete (tu ne mislim samo na plaću)?
Nije isto kad ti zarađuješ tipa €1.500 pa dobiješ priliku da radiš isti posao negdje drugo za €1.700 ili €1.800. To je dosta velika razlika za običnog smrtnika. Ali kad se vratim na onaj svoj primjer gdje ti već imaš €10 mil. godišnje, ćemu prelazak u drugi klub da bi imao €10.7 mil u jednom sportski neizazovnom okruženju?
Možda je neka nostalgija za prošlim vremenima kad si znao kad upališ utakmicu ko će istrčati na teren. Znao si da imaju igrači na koje se možeš osloniti da će biti tu dugoročno i nije im novac jedina vodilja.
Par primjera da navedem bez da imenujem igrače i klubove. Nisu orginalni citati pa nema potrebe za navodima. Možda će se neki i sjetiti koje šta rekao.
Otac mi je igrao za ___, ja sam cijelu karijeru proveo u ____ i moj sin će također. (Već igra).
Šta ćemo u ___ kad nam je ovdje dobro? Tu nam je lijepo, djeca su nam sretna i idu u školu, ljudi nas vole i porodica nam je blizu.
Jedini način da ja zaigram za vas je da vi kupite ___ i onda ću bit vas igrač. Nikako drugčije.
Gospodine, ___ je u problemima a ja sam njihov kapiten. Zar stvarno mislite da bi mogao sad da ih napustim?
Da napustim ___? ___ je moja porodica. Jel vi znate nekoga da je napustio svoju porodicu i otišao da živi sa nekim bogatim strancima?
