Možda je neka nostalgija za prošlim vremenima kad si znao kad upališ utakmicu ko će istrčati na teren. Znao si da imaju igrači na koje se možeš osloniti da će biti tu dugoročno i nije im novac jedina vodilja.
Par primjera da navedem bez da imenujem igrače i klubove. Nisu orginalni citati pa nema potrebe za navodima. Možda će se neki i sjetiti koje šta rekao.
Otac mi je igrao za ___, ja sam cijelu karijeru proveo u ____ i moj sin će također. (Već igra).
Šta ćemo u ___ kad nam je ovdje dobro? Tu nam je lijepo, djeca su nam sretna i idu u školu, ljudi nas vole i porodica nam je blizu.
Jedini način da ja zaigram za vas je da vi kupite ___ i onda ću bit vas igrač. Nikako drugčije.
Gospodine, ___ je u problemima a ja sam njihov kapiten. Zar stvarno mislite da bi mogao sad da ih napustim?
Da napustim ___? ___ je moja porodica. Jel vi znate nekoga da je napustio svoju porodicu i otišao da živi sa nekim bogatim strancima?
Zato sam i napisao da mogu shvatiti ako netko ode u drugu tvrtku/klub/nešto treće ako mu oni ponude bolje uvjete. Nije tu samo stvar kolika će biti plaća nego su bitni uvjeti. Misliš da bi João Félix došao u Dinamo kad bi mu Dinamo ponudio godišnju plaću od 100 milijuna eura? Pustimo sad to što Dinamo to ne može financirati, ali kad bi mogao, misliš da bi Félix pristao na to? Prilično sam siguran da ne bi baš zbog uvjeta koji bi mu bili puno lošiji nego u Athleticu.