S obzirom da nisi ništa bitno rekao o pravnim i zakonskim aspektima Bitcoina, pozabavit ću se onda ja malo tvojom omiljenom tezom da moramo dati neki ekonomski resurs da bi dobili Bitcoin, koji sam po sebi ne vrijedi ništa i može pasti na nulu.
Primjer 1: Bitcoin faucets
Dok radim nešto drugo na Internetu otvorim sa strane stranicu sa Bitcoin faucets.
Na toj stranici korisnicima se pokazuju oglasi a u zamjenu za to svakih sat vremena dodijeli se određeni iznos BTC korisnicima.
Internet bih i tako gledao i imam neograničen internetski paket a sa tom stranicom sa btc faucetsima nemam nikakav trošak a dobijam potpuno besplatno btc.
Čak i ne moram biti za kompjutorom i bilo što raditi.
Koji sam to ekonomski resurs morao ovdje razmijeniti za btc?
Čak štoviše, i da btc potpuno propadne, da li sam išta zapravo izgubio? 😁😁
Primjer 2: Signature kampanje
Volim pisati na internetskim forumima. To me zabavlja i hobi mi je u slobodno vrijeme, obično desetak minuta navečer, poslije posla.
S obzirom na to, odlučim prihvatiti ponudu neke firme da stavim njihov potpis u svoj profil.
I dalje pišem na forumu kao i prije, ono što bih ionako radio jer volim razgovarati sa istomišljenicima i prijateljima na forumu ali sada svaki tjedan dobijem određeni iznos btc za ono što sam prije radio besplatno, jer držim potpis te firme koja me plaća za držanje njihovog potpisa.
Koji sam to ekonomski resurs ovdje morao razmijeniti za btc?
I da btc i u ovom slučaju propadne, da li bi se bilo što promijenilo? Ne bi, i dalje bih pisao na forumu kao i prije.
Već sam ti naveo 2 primjera gdje tvoja teza nije točna i nema veze sa stvarnošću.
Pametnom dosta.😁😁
Drugo, ja nisam iznio nikakvu tezu. Nego činjenicu da su ljudi uložili enormne količine ekonomskih resursa u shemu, od struje, do raznih usluga, rada, proizvoda, vlasništva duga(fiat) itd. No, za uzvrat nisu dobili drugu vrstu ekonomskih resursa, nego su samo njihovim online adresama atribuirane jedinice ili dijelovi jedinica Satoshijevog zamišljenog broja. Odnosno, svi trenutni holderi nemaju nikakav ekonomski resurs i zato trebaju nove investitore da im iste donesu. To je činjenica koju sam izrekao.
Dakle kad odgovaraš, odgovaraj na ono što stvarno piše, a ne na nekakve vlastite fikcije. Inače, ovo što radiš u logici se zove pogreška Slamnati čovjek.
"Ta pogreška nastaje kad tezu oponenta (namjerno ili nenamjerno) pogrešno protumačimo tj. zamijenimo tezom koju je lakše opovrgnuti. Najčešće je riječ o tumačenju teze u pojednostavljenijem ili ekstremnijem obliku. Uspješnim opovrgavanjem tako zamijenjene teze stvara se privid uspješnog opovrgavanja izvorne teze. Ime ove pogreške dolazi iz srednjovjekovne viteške prakse vježbanja borbe na strašilima za ptice. Takve je “protivnike” očito bilo lako pobijediti. Po analogiji, pogrešno tumačeći tezu oponenta mi njegov argument oslabljujemo, pravimo od njega “čovjeka od slame”, kojeg zatim lako “pobjedimo”."
Konačno, tvoji primjeri su promašaj. Ne radi se o tome jesi li ti osobno uložio nešto ili ništa resursa, nego da nisi dobio nikakav ekonomski resurs od firme čiji potpis držiš. Nisi plaćen. Nego, tvojoj online adresi atribuirani su dijelovi jedinica Satoshijevog zamišljenog broja. Znači nisi uložio ekonomski resurs - nisi dobio ekonomski resurs. Dobio si udjelništvo u Satoshi shemi, gdje trebaš novog investitora da ti donese ekonomski resurs. Plaćanje je davanje ekonomskih resursa, a ne davanje udjelništva u investicijskim prevarama.
Ovo je, na žalost, tipičan primjer krivog uvjerenja.
Pojam krivog vjerovanja ili uvjerenja se u stručnim krugovima definira kao prihvaćanje nekog mišljenja praćenog čvrstom uvjerenošću da je ono što vjerujemo apsolutno točno.
Znači uopće ne razmišljamo i ne analiziramo da li je točno ono u što vjerujemo jer nam je puno lakše vjerovati u tradicionalne pojmove ( s kojima smo odrasli i obrazovali se) nego otvoriti svoj um za nešto novo.
Na osnovu našeg shvaćanja stvarnosti (onoga što doživljavamo oko sebe) stvaramo svoje životne stavove.
Kada jednom formiramo svoje stavove, oni se ne mijenjaju, kao i naša uvjerenja.
Obično se pozivamo na ono što mislimo da su činjenice i argumenti i u svezi s tim razvijamo svoje stavove.
Na žalost, na temelju naših krivih uvjerenja dolazi do krivih stavova koji nas sprečavaju u ostvarenju naših životnih ciljeva i ispunjenju našeg punog potencijala.
Ovaj slučaj sa snowshow je žalostan primjer toga i očito mu se ne može pomoći pa je svaka rasprava s njim nepotreban gubitak vremena.
S obzirom da je daljnja rasprava očito besmislena, zaključavam temu.