Ovo je teren koji jako dobro razumijem i zaista mogu reći da je uvodni post pun pogrešnih pretpostavki. Isto tako, nisam čitao u detalje, ali argumenti forumaša nisu baš pobili sve gluposti iz uvodnog posta. Ruku na srce, autor neke stvari iznosi potpuno točno i vidi se da neko razumijevanje o temi ima. Upravo zbog toga mi nije jasno kako neke druge stvari potpuno pogrešno zaključuje. Idemo vidjeti hoće li on priznati da je u krivu.
Iskreno, toliko toga imam za reći, da ne znam kojim bih uopće redom krenuo argumentirati. U nastavku nabrajam i objašnjavam neke od greški koje autor čini.
a) Prihvaćanje isključivo utilitarističke teorije vrijednosti. Ona zaista ima najviše smisla s aspekta površne logike, ali da bi se netko upuštao u takve rasprave, mora biti malo više potkovan razvojem ekonomske teorije. Ekonomska postoji od kad postoji i čovjek. Najstarije zapise imamo iz starog Babilona, Asirije, Egipta, nakon toga ozbiljnije zapise imamo iz vremena Antičke Grčke i Rima. Ipak, sustavna ekonomska misao krenula je malo kasnije. Krenimo redom sa
teorijama vrednovanja roba i usluga u povijesti:
1)
Albert Veliki - TEORIJA TROŠKOVA - dakle, u tim vremenima smatralo se kako određena stvar vrijedi upravo onoliko koliko košta da ju se napravi (dakle, zbroj troška materijala i vremena da ju se izradi+ marža). Prema tome, tada ljudi nisu uopće gledali kolika je korist nekog dobra, nego isključivo koliko je teška i skupa izrada.
2)
Toma Akvinski - TEORIJA POTREBA - ovo je vrlo blizu tome što antikvark govori. Dakle, ako je pojedincu neka stvar potrebnija, više će koštati.
3)
Henrik od Friemara - TOERIJA AGREGATNE POTREBE - nadogradnja na prethodno, samo se ne radi o pojedincu, već o narodu. Dakle, neka stvar će koštati više, jedino ako je u globalu potrebna (a ne manjoj skupini ljudi)
4)
Jean Buridan - TEORIJA EFEKTIVNE POTRAŽNJE - govori o tome kako nije bitno što to ljudi trebaju i što potražuju, nego je bitno samo što potražuju oni koji imaju novaca to platiti. Recimo, ako nas 5 želimo isti stan u New Yorku, neće mu rast cijena. Mi jesmo potražnja, ali nismo efektivna potražnja. Ali, ako ga žele Mamić, Todorić, Sanader, Vidošević i Tedeschi- oni će mu podignuti cijenu, jer oni spadaju u efektivnu potražnju.
5)
Gerald Odonis i Johannes Crell - SINTEZA - konačno, oni spajaju prvu teoriju sa svim ostalima i pokazuju kako su proizvodnja (ponuda) i potražnja zapravo različite oštrice istih škara.
U merkantilizmu je bila poznata RADNA TEORIJA VRIJEDNODSTI - sve se vrednovalo sukladno tome koliko je rada uloženo da se nešto napravi. Na toj teoriji počiva i čuveno djelo Adama Smitha (
Istraživanje uzroka i naravi bogatstva naroda).
U marginalizmu se pojavljuje TEORIJA OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI - prema njoj stvar nema vrijednost zbog troškova rada uloženog u njenu proizvodnju, nego stvar košta zato što za kupca ima vrijednost.
Sve ove prethodne teorije mogu se podijeliti u dvije skupine (ima puno podijela, ali neću sada o tome): Teorije na strani ponude i Teorije na strani potražnje. Prema tome, kakva je situacija danas? Tržišna cijena se formira u sjecištu krivulja ponude i potražnje. Krivulju potražnje zaista determiniraju ljudske potrebe i preferencije, ali važna je i krivulja ponude.
Zlato upravo ima svoju vrijednost zbog svoje ponude. Samo 10% zlata danas se zaista koristi za nešto- i otkriveni su novi materijali koji savršeno zamijenjuju zlato, a po mnogim svojstvima su i bolji od zlata. Zlato ima vrijednost zato jer mu je ponuda jako mala i zato jer ga je nemoguće "kopirati".
Sve u svemu, davati izjave da je vrijednost determinirana isključivo korisnošću nekog dobra je suluda. Evo pitanje onda- složit ćete se samnom da nam je voda jako korisna i da nam je puno potrebnija od zlata. Zašto onda kila vode (litra) ne košta više od kile zlata? Pa upravo zato jer vode relativno ima u izobilju i pomiče krivulju ponude daleko u desno što snižava cijenu. Drugo pitanje- zlato se u prijašnjim vremenima puno više koristilo u izradi raznoraznih predmeta. Danas se gotovo i ne koristi i zamijenili su ga neki drugi materijali - zašto onda cijena zlata sada nije značajno pala?
b)
Autor ne razumije uopće financijski sustav, niti financijske instrumente. Da to razumije, shvaćao bi kako funkcionira kamatna stopa.Prvo, zašto postoji uopće financijski sustav? Nastao je iz više razloga. Glavni razlog je -
prijenos sredstava od novčano suficitarnih jedinica do novčano deficitarnih jedinica. Dakle, ja imam na banci 100k eur koje mi ne trebaju i ne znam što bih s njima, a netko otvori poduzeće, nema novca, treba mu i zna što će s tim. Ok, ja ću mu posuditi, ali očekujem da mi da nešto zauzvrat što mu posuđujem taj novac- to je kamatna stopa (može biti dividenda, bilo što).
Financijski instrumenti - kao element financijskog sustava (ostali elementi- valuta, financijske institucije, institucije za nadzor) je glavni "alat" za prijenos tog novca od jednih do drugih. Svi oni u načelu funkcioniraju na isti način. Vrijednostne papire imamo dužničke (obvezice), vlasničke (dionice), te različite derivate koji često služe i za hedge, ali i za špekuliranje.
Recimo obveznica- poduzeće izda obveznicu (kojih ponovo ima milijun vrsta)- ali ja kad kupim obzevnicu, ja njima poduđujem taj novac i naravno da oni meni zauzvrat moraju isplatiti neku naknadu. To je kao ako ti ja posudim biciklu, moraš mi platit najam.
Bitcoin apsolutno ne funkcionira niti slično i NIJE FINANCIJSKI INSTRUMENT kao takav! Ja bitcoin kupim i držim ga u svom walletu. Nitko ne koristi taj moj "novac". Ja ga mogu sebi isplatiti kad hoću i prodati kome god hoću. Zašto bi mi netko plaćao za novac koji on ne koristi? To je kao da očekuješ kamatu za novčaice koje držiš ispod madraca...
Bitcoin uopće nema nikakvu ulogu u finacnijskom sustavu! On je imovina, i to digitalna. Možda je u početku bio zamišljen kao valuta, ali developeri nisu radili u tom smjeru i on trenutno postaje store of value.
SINTEZA SVEGA - spoji si u glavi ove dvije krivulje ponude i potražnje
Objasnio sam kako se vrijednost neke stvari formira i na strani ponude, i na strani potražnje. Kako se to primjenjuje na bitcoin?
POTRAŽNJA - zašto je bitcoin koristan? Ovdje ću vući paralele sa zlatom. I da ponovim- zlato se ne koristi za uporabu! Većinom ga centralne banke čuvaju u svojim trezorima.
Koja obilježja bitcoin ima ista kao zlato (ili bolja od zlata) da bi mogao biti store of vaule, kao zlato?
- Prvo, iznimno je rijedak i
nemoguće ga je falsificirati. Možda to jesu obične brojke, ali ajde ti onda falsificiraj bitcoin.
- Iznimno je siguran. Zlato ti čak netko može ukrast kući iz sefa, a ako možeš, ukradi ti meni btc iz cold walleta + ako mi ga ukradeš, nećeš ga baš lako prodati.
- Ima dovoljno veliku likvidnost da ga možeš prodati u kojem god trenutku želiš, koliko god želiš. Fizički je zlato čak i teže prodati, moraš ga nositi do neke poslovnice.
- Države ga ne mogu po potrebi printati, kao ni zlato- i na taj način deprecirati vrijednost. Plus, svake četiri godine povećanje ponude se smanjuje na pola.
- Bitcoin je decentraliziran, što znači da ti nitko nikad ne može zaustaviti tvoju transakciju. Recimo, Sanaderu su blokirali račune sve na banci i ne može vršiti transakcije. Ako ima nešto zlata sačuvano, to može prodati i tu transakciju mu ne može nitko zabraniti. Jednako je sa bitcoinom!
- I u bitcoin i u zlato možeš jednostavno pohraniti jako velike količine novca. Bitcoin je tu u prednosti, jer recimo, ako zaškripi sa Coronom i moraš se seliti- zlato moraš vući za sobom. Btc- zapamtiš 24 fraze u glavi, hodaš gol do amerike i za 5 godina bez problema povučeš milijarde koje si danas pohranio.
Ako ti ne možeš shvatit da ovo sve što sam prije nabrojao ima
korist za čovjeka, onda ne znam što da ti kažem. Bitcoin je zlato koje se može prenositi preko medija.
PONUDA - kao što znamo, ponuda BTC-a je ograničena. Od zlata čak nije ograničena i bilo je u povijesti hirova ponude i potražnje. Bitcoin će biti prvo dobro u povijesti sa S2F većim od 100.
Sve u svemu, dobra sa prethodno navedenim svojstvima se u ekonomiji objašnjavaju kao Veblenova dobra (googlaj si ako ne znaš o tome, već sam se umorio pisajući). To su dobra kojima porastom cijene raste i potražnja (dakle, krivulja potražnje je pozitivnog nagiba, a ne negativnog), i međusobno potražnja i cijena guraju jedna drugu gore. Primjeri takvih dobara (osim btca i zlata)? Rijetke umjetnine, luksiuzni nakit, luksuzne torbice... Evo recimo slika od Picassa. Bome, čovjek ju ne može ni pojest, niti se voziti na njoj niti jesti na njoj.. . može ju gledat, ali oni koji kupuju takve slike, ne gledaju ih uopće, nego mu stoji u sefu, opet kao store of value. E sad, želiš li ti reći ovom tvojom logikom, pošto tvorac slike ne isplaćuje nikakvu kamatu držaocu slike, niti se sliku može konzumirati... a slici raste vrijednost- da je to ponzi? Jer slici ne može rasti vrijednost ako je drugi ljudi ne žele kupiti, pa prema tome, prethodnik može zaraditi na slici samo od dolaska novih članova?
Ili- idemo natrag na financijski svijet i financijske instrumente- vidim da si upućen u dionice i obveznice, pa tako znaš da osim
tekuće dobiti, koju si prije opisivao postoji i
kapitalna dobit. Kako dolazi do te kapitalne dobiti? Pa upravo promjenom nominalne vrijednosti nekog financijskog instrumenta. A kako se mijenja nominalna vrijednost? Jednako kao i za bitcoin- ponudom i potražnjom. Ako više ljudi zbog fundamentalnih (ili tehničkih) razloga želi kupiti neku dionicu, njoj će cijena rasti. Dakle, kapitalna dobit postoji samo ako ulaze novi igrači u igru, a stari njima prodaju te vrijednosne papire- kapitalna dobit je ponzi...
Primjer- dionice Tesle, osim tog tekućeg priljeva (dividende) su u zadnje vrijeme jako porasle, zbog fundamentalnih razloga. Ulazilo je puno novih ljudi koji su bili spremni ponuditi veću cijenu za tu istu dionicu. U čemu je problem ako onda ovi koji su prije ušli zarade na tim novima? To nije ponzi...
U klasičnom ponziju (iako ima puno podvrsta, ali ovo je temelj i svi su slični) svaki član piramide dobiva određeni dio kolača od dovođenja novog i oni se isključivo tako financiraju. Ako nema nove osobe, oni propadaju i ruši se piramida. Kod bitcoina, ako nema nove osobe, piramida se neće srušit, već će vrijednost ostat kakva je, samo potražnja neće rasti. I nitko tu neće biti prevaren. I ta zadnja osoba koja je ušla će imati priliku prodati bitcoin za istu cijenu po kojoj je ušla, ako ne čeka previše. Znači ja tebe dovedem u ponzi, ti daš 1000 kn. Od toga 100 ide meni, 50 Peru koji je mene doveo, 25 Marku koji je doveo Peru, 15 Ivici koji je nadređen Peri... itd- ti želiš nazad svoj novac, ne možeš kad to ide njima. Kod btca- kupiš 1000 kn, to je na tvome računu i neide apsolutno nikome, a ti možeš to prodati u tom trenutku po istoj cijeni po kojoj si kupio, jer je to kod tebe, nije kod nikog drugog.
Isto tako, tereni za kuće su kroz zadnijh 40 godina porsali x40 (ovisi gdje, ali u globalu). Ja kupim teren, poraste mu vrijednost jer ga više ljudi želi i ja im ga prodam skuplje pa zaradim na njemu. To je sad kao ponzi, zato jer sam ja zaradio isključivo zato jer su oni "ušli u to", da oni nisu htjeli ući, ja ne bih nikad zaradio. Oni to prodaju nekom trećem još skuplje, i to je sve ponzi?
Ima još puno toga što bih htio reći, ali neda mi se više pisati. Fundamentalnih razloga za kupovinu btca ima jako puno, kao što je nekoreliranost sa ostalim tržištima, za kojima već dugo tragaju investitori. Naravno, bitcoin ima i jako puno negativnih strana. Sve u svemu, ja vidim mnogo više benefita za koje smatram da će biti bitni narodu u budućnosti. Zato sam ušao na vrijeme i ne vidim problem da to kasnije prodam nekome tko nije na vrijeme prepoznao potencijal. Kao što ne vidim problem da meni netko prodaje skuplje nešto u čemu je taj drugi vidio potencijal. Oni koji su davno investirali u zlato sada isto zarađuju samo od ulaska novih ljudi i apslutno ničeg drugog. To što ako ja sad želim safe heven i on zaradi na meni- nema to nikakve veze sa ponzijem.
Antikvark, mislim da bi trebao malo više literature pročitat i dublje ući u temu- kako teorija vrijednosti, financijskih instrumenata tako i benefita bitcoina, pa bi onda manje pisao gluposti koje su samo tebi logične.