Ne bih se baš previše pouzdao u taj članak jer je dosta površan i očito pisan navrat-nanos bez detaljne provjere podataka. Recimo, novinar implicira i da Lamborghini košta negdje između 10k kn i 200k kn, što bi bio vrlo jeftini Lamborghini.
Sad sam išao pogledati zakon i tamo ima nekoliko cifri: za 105k+ kn i za 1k+ eura banka treba napraviti dubinsku analizu stranke, za 200k+ u gotovini treba prikupiti namjenu transakcije, bilo koja pravna osoba (valjda osim banaka) ne smije uopće prihvatiti transakcije u gotovini iznad 75k kn.
Koliko vidim nabrzaka čitanjem zakona, banke moraju same sastaviti nekakvu listu kriterija po kojima će transakciju smatrati sumnjivom, i u interesu im je da to dobro naprave jer će platiti velike kazne ako neku takvu transakciju ne detektiraju, i zatim bez obzira na iznos sve sumnjive transakcije dostavljaju Poreznoj. Dakle, nije nužno da dostavljaju svaku transakciju, ali nema nekog konkretnog limita za bezgotovinske transakcije. Postoji i neki godišnji izvještaj gdje se ne dostavljaju konkretne transakcije, ali se dostavljaju ukupni prihodi po računima i slične statistike po kojima onda Porezna uspoređuje je li tu bilo prihoda koji nisu prijavljeni. Vjerujem da postoji i neka procedura
Dakle, rezime je da nema limita i fiksnih pravila, i stvari ne funkcioniraju tako da Porezna gleda sve transakcije pa onda nešto provjerava, nego su zaposlili banke (i bilježnike itd) da im rade posao, a onda još oni dodatno vrte provjere na godišnjoj bazi. U tom kontekstu je vjerojatno i ovo u članku, prvo će banka dostaviti neku "sumnjivu transakciju" a onda PNUSKOK može zatražiti dodatne podatke, ali čisto sumnjam da ne postoji neka procedura po kojoj mogu zatražiti podatke o nekome tko im je sumnjiv i bez da banka prvo nešto dostavi.